Dana 15. marta, Vijeće EU je preliminarno odobrilo mehanizam za regulaciju ugljičnih granica (CBAM, također poznat kao EU tarifa za ugljik). Planirano je da se zvanično primijeni od 1. januara 2023. godine, uz postavljanje trogodišnjeg prelaznog perioda. Istog dana, na sastanku Odbora za ekonomska i finansijska pitanja (Ecofin) Evropskog vijeća, ministri finansija 27 zemalja EU usvojili su prijedlog o tarifama za ugljik Francuske, rotirajućeg predsjedavajućeg Evropskog vijeća. To znači da države članice EU podržavaju provedbu politike tarifa za ugljik. Kao prvi svjetski prijedlog za rješavanje klimatskih promjena u obliku tarifa za ugljik, mehanizam za regulaciju ugljičnih granica imat će dalekosežan utjecaj na globalnu trgovinu. Očekuje se da će u julu ove godine tarifa EU za ugljik ući u fazu tripartitnih pregovora između Evropske komisije, Evropskog vijeća i Evropskog parlamenta. Ako sve prođe glatko, bit će usvojen konačni pravni tekst.
Koncept "karbonske tarife" nikada nije implementiran u zaista velikim razmjerima otkako je predstavljen 1990-ih. Neki naučnici vjeruju da EU karbonska tarifa može biti ili posebna uvozna tarifa koja se koristi za kupovinu uvozne licence EU ili domaći porez na potrošnju koji se naplaćuje na sadržaj ugljika u uvoznim proizvodima, što je jedan od ključeva uspjeha novog zelenog plana EU. Prema zahtjevima EU za karbonsku tarifu, naplaćivat će se porezi na čelik, cement, aluminij i hemijska gnojiva uvezena iz zemalja i regija s relativno labavim ograničenjima emisije ugljika. Prelazni period ovog mehanizma je od 2023. do 2025. godine. Tokom prelaznog perioda, nema potrebe za plaćanjem odgovarajućih naknada, ali uvoznici moraju dostaviti certifikate o obimu uvoza proizvoda, emisijama ugljika i indirektnim emisijama, te naknadama vezanim za emisiju ugljika koje plaćaju proizvodi u zemlji porijekla. Nakon završetka prelaznog perioda, uvoznici će plaćati relevantne naknade za emisije ugljika uvezenih proizvoda. Trenutno, EU zahtijeva od preduzeća da sama procjenjuju, izračunavaju i prijavljuju troškove ugljičnog otiska proizvoda. Kakav će utjecaj imati primjena EU karbonske tarife? Koji su problemi s kojima se suočava implementacija EU tarifa za ugljik? Ovaj rad će to ukratko analizirati.
Ubrzat ćemo poboljšanje tržišta ugljika
Studije su pokazale da će, pod različitim modelima i različitim poreskim stopama, naplata ugljičnih tarifa EU smanjiti ukupnu trgovinu Kine s Evropom za 10% ~ 20%. Prema predviđanjima Evropske komisije, ugljične tarife će svake godine donijeti 4 do 15 milijardi eura „dodatnog prihoda“ EU, i pokazivat će rastući trend iz godine u godinu u određenom vremenskom periodu. EU će se fokusirati na tarife na aluminij, hemijska gnojiva, čelik i električnu energiju. Neki naučnici vjeruju da će EU „preliti“ ugljične tarife na druge zemlje putem institucionalnih odredbi, kako bi imala veći utjecaj na trgovinske aktivnosti Kine.
U 2021. godini, kineski izvoz čelika u 27 zemalja EU i Veliku Britaniju iznosio je ukupno 3,184 miliona tona, što predstavlja međugodišnje povećanje od 52,4%. Prema cijeni od 50 eura/tona na tržištu ugljika u 2021. godini, EU će nametnuti carinu na ugljik od 159,2 miliona eura na kineske čelične proizvode. To će dodatno smanjiti cjenovnu prednost kineskih čeličnih proizvoda koji se izvoze u EU. Istovremeno, to će također promovirati kinesku industriju čelika kako bi ubrzala tempo dekarbonizacije i ubrzala razvoj tržišta ugljika. Pod utjecajem objektivnih zahtjeva međunarodne situacije i stvarne potražnje kineskih preduzeća da aktivno odgovore na mehanizam EU za regulaciju ugljika na granicama, građevinski pritisak na kinesko tržište ugljika nastavlja rasti. To je pitanje koje se mora ozbiljno razmotriti kako bi se pravovremeno promoviralo uključivanje industrije željeza i čelika i drugih industrija u sistem trgovanja emisijama ugljika. Ubrzavanjem izgradnje i poboljšanjem tržišta ugljika, smanjenjem iznosa carina koje kineska preduzeća moraju platiti za izvoz proizvoda na tržište EU može se izbjeći i dvostruko oporezivanje.
Stimulirati rast potražnje za zelenom energijom
Prema novousvojenom prijedlogu, tarifa EU za ugljik priznaje samo eksplicitnu cijenu ugljika, što će uveliko stimulirati rast potražnje za zelenom energijom u Kini. Trenutno nije poznato da li EU priznaje kinesko nacionalno certificirano smanjenje emisija (CCER). Ako tržište ugljika EU ne prizna CCER, prvo, to će obeshrabriti kineska izvozno orijentirana preduzeća da kupuju CCER radi kompenzacije kvota, drugo, to će uzrokovati nedostatak kvota ugljika i porast cijena ugljika, i treće, izvozno orijentirana preduzeća će biti željna pronaći jeftine sheme smanjenja emisija koje mogu popuniti prazninu u kvotama. Na osnovu politike razvoja i potrošnje obnovljive energije u okviru kineske strategije „dvostrukog ugljika“, potrošnja zelene energije pokazala se kao najbolji izbor za preduzeća da se nose s tarifama EU za ugljik. S kontinuiranim rastom potražnje potrošača, ovo će ne samo pomoći u poboljšanju kapaciteta potrošnje obnovljive energije, već će i stimulirati preduzeća da ulažu u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.
Ubrzati certifikaciju proizvoda s niskim i nultim udjelom ugljika
Trenutno, ArcelorMittal, evropska čeličana, pokrenula je certifikaciju čelika s nultom emisijom ugljika putem plana xcarbtm, ThyssenKrupp je pokrenuo blueminttm, marku čelika s niskom emisijom ugljika, Nucor steel, američka čeličana, predložila je econniqtm čelik s nultom emisijom ugljika, a Schnitzer steel je također predložio GRN steeltm, materijal za šipke i žice. U kontekstu ubrzanja realizacije neutralizacije ugljika u svijetu, kineske kompanije za željezo i čelik Baowu, Hegang, Anshan Iron and steel, Jianlong itd. su uzastopno izdavale mape puta za neutralizaciju ugljika, držeći korak s naprednim svjetskim preduzećima u istraživanju revolucionarnih tehnoloških rješenja i težeći da ih nadmaše.
Prava implementacija se i dalje suočava s mnogim preprekama
Još uvijek postoje mnoge prepreke stvarnoj implementaciji EU tarifa za ugljik, a sistem besplatnih kvota za ugljik postat će jedna od glavnih prepreka legalizaciji tarifa za ugljik. Do kraja 2019. godine, više od polovine preduzeća u sistemu trgovine ugljikom EU i dalje će uživati ​​besplatne kvote za ugljik. To će iskriviti konkurenciju i nije u skladu s planom EU za postizanje ugljične neutralnosti do 2050. godine.
Osim toga, EU se nada da će uvođenjem tarifa na ugljik sa sličnim internim cijenama ugljika na slične uvozne proizvode nastojati biti kompatibilna s relevantnim pravilima svjetske trgovinske organizacije, posebno članom 1. (tretman najpovlaštenije nacije) i članom 3. (princip nediskriminacije sličnih proizvoda) Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT).
Industrija željeza i čelika je industrija s najvećom emisijom ugljika u svjetskoj industrijskoj ekonomiji. Istovremeno, industrija željeza i čelika ima dug industrijski lanac i širok utjecaj. Provedba politike tarifa za ugljik u ovoj industriji suočava se s velikim izazovima. Prijedlog EU o „zelenom rastu i digitalnoj transformaciji“ u suštini ima za cilj poboljšanje konkurentnosti tradicionalnih industrija poput industrije čelika. U 2021. godini proizvodnja sirovog čelika u EU iznosila je 152,5 miliona tona, a u cijeloj Evropi 203,7 miliona tona, s međugodišnjim povećanjem od 13,7%, što čini 10,4% ukupne globalne proizvodnje sirovog čelika. Može se smatrati da politika EU o tarifama za ugljik također pokušava uspostaviti novi trgovinski sistem, formulirati nova trgovinska pravila za rješavanje klimatskih promjena i industrijskog razvoja, te težiti uključivanju u sistem svjetske trgovinske organizacije kako bi bio koristan za EU.
U suštini, tarifa na ugljik je nova trgovinska barijera, koja ima za cilj zaštitu pravednosti EU, pa čak i evropskog tržišta čelika. Još uvijek postoji trogodišnji prelazni period prije nego što se tarifa EU na ugljik zaista primijeni. Još uvijek ima vremena da zemlje i preduzeća formulišu protivmjere. Obavezujuća snaga međunarodnih pravila o emisijama ugljika će se samo povećavati ili neće smanjivati. Kineska industrija željeza i čelika će aktivno učestvovati i postepeno savladavati pravo govora, što je dugoročni plan razvoja. Za preduzeća željeza i čelika, najefikasnija strategija je i dalje ići putem zelenog i niskougljičnog razvoja, baviti se odnosom između razvoja i smanjenja emisija, ubrzati transformaciju stare i nove kinetičke energije, snažno razvijati novu energiju, ubrzati razvoj zelene tehnologije i poboljšati konkurentnost globalnog tržišta.